REFORMA OBRAZOVANJA

Osnovne informacije

Problemi i prioriteti

Uloga Misije OESS-a

NAŠ RAD

Nedavne aktivnosti

Promoviranje kulture tolerancije

Dobro upravljanje u obrazovanju

Gradani promicu promjene u školama

INFO KUTAK

Stranice o obrazovanju

AKTIVNOSTI

Sudjelovanje građana u zajednici

Različitosti i inkluzija u školama

Potpora radu i promatranje rada Parlamenta BiH

Ekonomska i socijalna prava i ravnopravnost

Obrazovne institucije i zakoni

Pravosudna i pravna reforma

Razvitak općina

Pomoć u ispunjenju vojno-političkih obaveza

Kontrola naoružanja

Parlamentarni nadzor nad sigurnosnim sektorom

Demokratska kontrola i povećanje radnoga kapaciteta državnoga sigurnosnog sektora

Međusobno povezana pitanja u oblasti sigurnosti

INFO KUTAK

Izvještaji za štampu

Tematske priče

Intervjui

Iz medija

Novosti s terena

Kontaktirajte nas

NAŠE OSOBLJE

Voditelj Misije

Viša struktura misije

Glasnogovornici

KORISNI LINKOVI

Daytonski mirovni sporazum

Važni dokumenti

Linkovi

Uposlenje

E-NEWSLETTER

OBRAZOVANJE - INFO KUTAK

Često postavljana pitanja

U daljem tekstu se nalaze neka od najčešće postavljanih pitanja glede reforme obrazovanja.

Nadamo se da će vam biti od koristi, a vaše sugestije i komentari su dobrodošli. Pružamo vam najbolje informacije koje su nam dostupne na dan objavljivanja i planiramo redovito ažurirati stranicu.

I. Uvod

Zašto Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini (BiH) ima aktivnu ulogu u reformi obrazovanja u BiH?

Misija OESS-a u Bosni i Hercegovini (BiH) ima aktivnu ulogu u reformi obrazovanja u BiH od srpnja 2002. godine kada je, na zahtjev visokoga povjerenika i sukladno odluci Stalnoga vijeća OESS-a, Misija preuzela odgovornost za koordinaciju i omogućavanje rada međunarodne zajednice u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

Nakon razvoja Strategije reforme obrazovanja, jedna od osnovnih uloga OESS-a je bila osigurati da svi napori budu fokusirani, učinkoviti i i usmjereni ka cilju. Reforma obrazovanja je ogroman poduhvat koji uključuje stotine domaćih stručnjaka iz oblasti obrazovanja, tijela vlasti i nevladine organizacije, kao i međunarodne agencije.

Što je Strategija reforme obrazovanja?

Strategija "Reforma obrazovanja za bolju budućnost BiH" predstavljena je Vijeću za implementaciju mira u Briselu, 21. studenoga 2002. godine od strane ministara obrazovanja entiteta BiH, zamjenika ministra obrazovanja Federacije BiH i ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. Šest radnih skupina (sastavljenih od domaćih i međunarodnih stručnjaka za obrazovanje) radilo je na ovom dokumentu koji sadrži pet obećanja i ključne ciljeve putem kojih će se ta obećanja ispuniti. Osnovni cilj je depolitizacija obrazovanja i stvaranje uvjeta koji će osigurati jednak pristup kvalitetnom i modernom obrazovanju u BiH.

Koji se koraci poduzimaju kako bi se popratila podrška Vijeća za implementaciju mira (PIC) Strategiji reforme obrazovanja iz studenoga 2002. godine?

PIC će primati redovita izvješća i novosti i od međunarodne zajednice i od vlasti BiH. Posljednje izvješće o napretku predato je u lipnju 2003. godine, a njegov download je moguće vršiti s ove web stranice. Međunarodna je zajednica izradila je i svoje izvješće o napretku, čiji je download također dostupan putem ove stranice – a izvješće je izrađeno u ožujku 2005. godine.

II. Pristupačno, prihvatljivo i učinkovito za sve

Da li reforma ugrožava identitet mladih ljudi i bogatstvo kultura BiH?

Jedinstven i dosljedan obrazovni sustav osigurat će slobodu kretanja širom BiH, a također svakom narodu ostaviti dovoljno prostora za izučavanje njegove povijesti, jezika, itd. Moderan i kvalitetan obrazovni sustav podržava razvoj pojedinca i gaji poštovanje prema sopstvenoj kulturi i drugim kulturama, a upravo to je cilj reforme obrazovanja u BiH. Takav će obrazovni sustav podržati uvažavanje i poštovanje kulturnih različitosti.

Što je bio proces revizije udžbenika?

Udžbenici koje koriste učenici trebaju prenositi znanje – ne politiku. U proljeće 2003. godine, ministri obrazovanja razmijenili su udžbenike za nacionalnu skupinu predmeta (sukladno Privremenom sporazumu u nju spadaju materinski jezik i književnost, povijest, zemljopis, priroda i društvo i vjeronauk), kako bi utvrdili da li se bilo što iz sadržaja ovih udžbenika može smatrati neprimjerenim. Dvadeset četiri stručnjaka za udžbenike – 12 iz Federacije BiH i 12 iz RS-a – sastala su se kako bi razmijenili mišljenja i dogovorili se o neprimjerenim sadržajima koje treba izbaciti. Stručnjaci su, također, dali savjete o tomu kako osigurati ujednačeniji prikaz svih konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine i naglasiti činjenicu da je BiH domovina učenika.

Njihove zajedničke preporuke su proslijeđene ministarstvima obrazovanja i izdavačima kako bi se osiguralo da se od 2003./2004. školske godine samo sadržaji prihvatljivi svima nađu u udžbenicima.

Što su smjernice za udžbenike iz povijesti i zemljopisa?

Pošto se proces revizije udžbenika nije bavio modernizacijom udžbenika i suvremenim metodološkim pristupima nastavnim sadržajima iz povijesti, uspostavljeno je Povjerenstvo za izradbu smjernica za pisanje udžbenika iz povijesti i zemljopisa. Zadaća povjerenstva, sastavljenoga od jednakog broja članova iz Republike Srpske i iz Federacije BiH, bila je osigurati da kroz sve udžbenike i priručnike učenici steknu osnovno razumijevanje povijesti i zemljopisa tri konstitutivna naroda i nacionalnih manjina; Bosna i Hercegovina bude glavna ishodišna točka; tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine budu predstavljeni ravnomjerno ; da sporna tumačenja obveznog sadržaja nastavnih programa budu riješena na način prihvatljiv za tri konstitutivna naroda i nacionalne manjine; susjedne države budu predstavljene ravnomjerno.

Sa kojim preprekama se susreću Romi pri upisu u škole?

Trenutačno je nazočnost Roma u školama sporadična, u najboljem slučaju. Veoma malo romske djece pohađa više razrede osnovne i srednje škole. Veoma teški uvjeti života, nedostatak odgovarajuće odjeće i nemogućnost kupovine potrebnih udžbenika su najčešći razlozi izostajanja Roma iz škola, usprkos spremnosti mnogih roditelja da upišu svoju djecu u škole.

Što se čini kako bi se osigurao veći pristup Roma obrazovanju u BiH?

U sklopu Strategije reforme obrazovanja, posebna je Radna skupina izradila Plan aktivnosti za obrazovne potrebe Roma i drugih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, a OESS pomaže njegovu provedbu.

Usko surađujući sa ravnateljima škola, općinskim vlastima i NVO-ima, terensko osoblje OESS-a radi na iznalaženju rješenja na lokalnoj razini. U općini Modriča, primjerice, 50 romske djece je pohađalo sate ljetne škole 2003. godine, od čega se 39 djece upisalo u školu 2003./2004. školske godine. Tijekom 2005. godine započete su dvomjesečne ljetne škole u Bijeljini i prvi put za učenike iz Živinica. Oko 90 romske djece pohađalo je nastavu u Bijeljini i Živinicama. U općini Gradiška, gradonačelnik je materijalno pomogao, u vidu školarine, romske obitelji koje imaju djecu, koja pohađaju srednje škole. Dopunska nastava je predviđena u dvije vodeće škole ove općine.

Još jedan uspješan primjer iz kojeg bi nositelji aktivnosti u obrazovanju mogli učiti, primjer je Osnovne škole Džemaludina Čauševića u općini Novi Grad, Županija Sarajevo. Ravnatelj ove škole je pribavio dozvolu pomoću koje romska djeca mogu retroaktivno polagati ispite kako bi započela ili nastavila svoje obrazovanje. Sva romska djeca iz upisnog područja škole pristupila su i položila sve potrebne ispite i napokon sustigla svoju generaciju, što je ukupan broj romskih učenika u redovitoj nastavi povećalo na 60. Dodatno, škola i dalje organizira ispite za romsku djecu iz drugih škola kao i dopunsku nastavu prije ispita. Uz to, škola se pobrinula za potrebe učenika - romskih i drugih - koji si ne mogu priuštiti objed, davanjem toplog obroka u školi, osiguranog donacijama.

Što je to: inkluzivno obrazovanje?

Inkluzivno obrazovanje znači da sva djeca imaju mogućnost da pohađaju redovite matične škole u svom području stanovanja. To znači da djeca sa posebnim potrebama pohađaju redovite škole, umjesto škola za posebno obrazovanje ili internatskih ustanova. Inkluzivno obrazovanje se zasniva na pretpostavci da su razlike između ljudi normalne i da obrazovanje treba biti usklađeno sa potrebama sve djece, bez obveze da sposobnosti djeteta odgovaraju propisanim normama. Iz tog razloga, inkluzivno obrazovanje predstavlja proces povećanja cjelokupne učeničke populacije u sustavu obrazovanja, a ne samo djece sa onesposobljenjem. Vodeći princip koji prožima inkluzivno obrazovanje je da škole trebaju prihvatiti svu djecu, bez obzira na njihove fizičke, intelektualne, socijalne, emotivne, jezične i druge značajke.

Kako "inkluzivno obrazovanje" izgleda u praksi?

Ideja inkluzivnog obrazovanja je da svi nositelji aktivnosti budu aktivni u procesu uključenja djece u redovite škole, dakle, roditelji, nastavnici, ravnatelji škola i pedagozi, kao i drugi učenici. Roditelji i školsko rukovodstvo moraju usko surađivati kako bi pomogli djetetu. Dijete u odjeljenju redovite škole u okviru inkluzivnog obrazovanja treba imati individualizirani program izrađen na temelju njegovih potreba, a u nekim slučajevima se odjeljenju može dodijeliti i pomoćnik nastavnika. Individualizirani obrazovni program znači da sva djeca prate kompletnu nastavu, ali se očekivanja prilagođavaju sposobnostima djece. U tom smislu, projekt nevladine organizacije Duga sadrži mnogo primjera pozitivnih iskustava u uključenju djece sa mentalnim onesposobljenjima u redovitu nastavu.

Zar nije bolje djecu sa onesposobljenjima u učenju poslati u posebne škole, gdje s njima mogu raditi specijalizirani nastavnici?

Uključenje u redovitu nastavu je veoma značajno u smislu da pruža iskustvo "socijalizacije". Djeca međusobno djeluju i izvlače korist iz tog iskustva. U takvoj okolini, dijete sa onesposobljenjem u učenju može mnogo više naučiti nego u izoliranom okruženju.

Iako neki tipovi onesposobljenja mogu zahtijevati pozornost defektologa ili logopeda, naglasak uvijek mora biti na uključenju djeteta u redovitu nastavu u najvećoj mogućoj mjeri.

Treba imati na umu da u redovitoj nastavi, dijete veliki dio znanja dobije ne samo od nastavnika, nego i od svojih vršnjaka i postaje dio društvene zajednice.

Da li Strategija reforme obrazovanja, usvojena od strane svih županijskih i entitetskih ministarstava obrazovanja u studenom 2002. godine, sadrži smjernice za uključenje djece sa posebnim potrebama u redovitu nastavu?

Da, Strategija reforme obrazovanja sadrži specifične smjernice vezane za obrazovanje djece sa posebnim potrebama. Obećanje 1 Strategije nalaže da je nužno utvrditi broj djece sa posebnim potrebama i poteškoće s kojima se suočavaju kako bi se identificirale prepreke koje onemogućavaju njihovo uključenje u redovitu nastavu. Obećanje 1 također iznosi potrebu za izradbom plana obrazovanja za širu društvenu zajednicu, po pitanju uključenja djece sa posebnim potrebama na svim razinama obrazovnog sustava. Obećanje 2 dodatno zahtijeva izradbu i implementaciju programa obuke za buduće i nastavnike koji već rade sa djecom sa posebnim potrebama na svim razinama obrazovanja.

U isto vrijeme, trenutačni sustav klasifikacije za djecu sa posebnim potrebama mora biti revidiran kako bi se osigurala provedba suvremenih principa inkluzivnog obrazovanja.

Što se čini kako bi se osigurala potpuna provedba ovih ciljeva?

Uspostavljena je radna skupina za inkluzivno obrazovanje kojom zajednički predsjedaju stručnjaci iz oba entiteta i koja se sastoji od stručnjaka iz ove oblasti sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Radna je skupina utvrdila broj djece sa posebnim potrebama u školama širom BiH kako bi odredila prepreke potpunom uključenju djece sa posebnim potrebama u redovite škole. Skupina trenutačno radi na izradbi planova implementacije (izrađen je Plan aktivnosti) koji će osigurati potpunu implementaciju ciljeva određenih Obećanjima 1 i 2 Strategije reforme obrazovanja. Plan aktivnosti još uvijek čeka na usvajanje od strane ministara zaduženih za obrazovanje.

III. Zakoni u obrazovanju

Zašto je potreban Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju na razini države?

Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju je jednoglasno usvojen u Parlamentu BiH 2003. godine. Njegovo je usvajanje jedna od obveza koje je BiH preuzela kada je postala 44. članica Vijeća Europe. Zasnovan je na pet Obećanja koje se detaljno bave Strategijom reforme obrazovanja u Bosni i Hercegovini, usvojenoj na sastanku Vijeća za implementaciju mira 21. studenoga 2002. godine. Njegovo usvajanje znači skup standarda, osnovnih principa i normi primjenjivih širom države BiH.

Državni okvirni zakon o osnovnom i općem srednjem obrazovanju ima za cilj uspostaviti veću prohodnost za sve učenike širom BiH i omogućiti šire priznavanje školskih svjedočanstava. Ovaj Zakon omogućava širu samostalnost škola, demokratičniju školsku upravu i i tješnju suradnju između roditelja i nastavnika.

Da li su entitetski i županijski zakoni u potpunosti usuglašeni sa državnim Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju i da li se provode?

Sukladno članku 59, točka 3. Državnog okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju, "Svi zakoni u entitetima, županijama i Brčko Distriktu BiH, kao i drugi odgovarajući propisi iz oblasti obrazovanja uskladit će se s odredbama ovoga Zakona, najkasnije u roku od šest (6) mjeseci po stupanju na snagu ovoga Zakona.."

Svi zakoni niže razine (RS, BD, županijski) su usklađeni sa Državnim okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju, iako je intervencija visokoga povjerenika bila potrebna u tri županije: 7. srpnja 2004. godine visoki povjerenik je nametnuo Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Županiji 10 i izmjene postojećih zakona u Srednjobosanskoj i Zapadnohercegovačkoj županiji.

Što konkretno pruža Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju na razini države?

Zakon omogućava da svako dijete ima pravo na pristup i ravnopravno sudjeluje u procesu obrazovanja, poštujući temeljne principe obrazovnih i ljudskih prava. On također navodi da prava djeteta koja se odnose na obrazovanje imaju prvenstvo nad svim ostalim pravima. Zakonska regulativa uključuje i sljedeće aspekte:

• Trajanje obveznog osnovnog školovanja povećano je na devet godina od rujna 2004. godine;
• Djeca sa posebnim potrebama trebaju se u što višem broju školovati u redovitim školama;
• Svjedočanstva i diplome izdate od ovlaštene obrazovne ustanove imaju isti status na cijelom teritoriju BiH.

Uz to, Zakon

• Daje osnov za usvajanje Zajedničke jezgre nastavnog plana i programa, čija je primjena počela u rujnu 2003. godine i koji treba omogući potpun i slobodan pristup svim školama u BiH;
• Nalaže da proces obrazovanja mora doprinijeti razvoju osjećanja pripadnosti državi BiH;
• Nalaže da jezici tri konstitutivna naroda imaju isti status na čitavom teritoriju BiH kao što je zajamčeno i Ustavom BiH, a potvrđeno odlukom Ustavnog suda od 25. lipnja 2004.;
• Omogućava uspostavu Agencije za nastavni plan i program odgovorne za primjenu, praćenje, procjenu, poboljšanje i dalji rad na Zajedničkoj jezgri nastavnog plana i programa i ponovno potvrđuje postojanje Agencije za standarde i ocjenjivanje koja je odgovorna za uspostavu standarda postignutih rezultata učenika, kao i standarda za ocjenjivanje znanja;
• Daje značajnu ulogu školskim odborima na poljima koja su relevantna za poboljšanje obrazovanja i omogućava da građani sudjeluju u radu školskih odbora;
• Određuje da ravnatelja škole bira školski odbor - što daje veću samostalnost školama; i
• Omogućava uspostavu vijeća roditelja i učenika koji su savjetodavnog karaktera.

Sve osnovne škole imaju upisno područje koje omogućava da djeca idu u školu u svojoj lokalnoj zajednici, kako bi se izbjegli rizici prijevoza djece u druge škole iz etničkih razloga;

Koja je uloga i funkcija školskih odbora?

Jedna od glavnih novina Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju bila je da se uspostave školski odbori koji funkcioniraju po principu usuglašenosti i demokracije, koji su što je moguće više imuni na sve vidove politizacije, čiji se postupci temelje na jasnim pravilima i koji rade za dobrobit svih korisnika. Školski odbori imaju aktivnu i važnu ulogu u školama, a sa reformom obrazovanja dobili su i više samostalnosti.

Školski odbor je odgovoran za određivanje i provedbu politike škole, opće rukovođenje radom škole i učinkovito korištenje materijalnih i ljudskih potencijala. Oni profiliraju politiku škole, nadgledaju njenu provedbu i brinu se da potrošnja materijalnih sredstava škole bude racionalna. Školski odbor je, također, zadužen za imenovanje ravnatelja škola, što je novina, jer je to ranije bilo u nadležnosti Ministarstva obrazovanja.

Zašto je potreban suvremeni zakon o visokom obrazovanju u BiH?

BiH je jedina od 40 zemalja članica Bolonjskog procesa koja još uvijek nije usvojila suvremeni zakon o visokom obrazovanju koji vodi kvalitetnom sveučilišnom obrazovanju u BiH, sa diplomama priznatim širom Europe. Suvremeni zakon jamči samostalnost sveučilišta, akademsku slobodu, sudjelovanje studenata i akademskih djelatnika u procesima donošenja odluka, prohodnost studenata, osiguranje kvaliteta, priznavanje diploma i permanentno obrazovanje.