nadahnuti Univerzalnom poveljom o ljudskim pravima, međunarodnim ugovorima o građanskim i političkim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Deklaracijom o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama, te drugim instrumentima o ljudskim pravima,

pozivajući se na Temeljna načela dogovorena u Ženevi 8. septembra 1995., te u New Yorku 26. septembra 1995.

Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), te građani Bosne i Hercegovine, ovime određuju da Ustav Bosne i Hercegovine bude:

Član I: Bosna i Hercegovina

Kontinuitet. Republika Bosna i Hercegovina, čije će službeno ime od sada biti "Bosna i Hercegovina", nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, uz prilagođavanje njenog unutarnjeg uređenja prema ovdje sadržanim odredbama te unutar njezinih međunarodno priznatih granica. Ona ostaje članica Ujedinjenih naroda te kao Bosna i Hercegovina može zadržati ili zatražiti članstvo u organizacijama u sklopu sistema Ujedinjenih naroda i drugim međunarodnim organizacijama.
Demokratska načela. Bosna i Hercegovina demokratska je država koja funkcionira na načelima pravne države te ima slobodne i demokratske izbore.
Sastav. Bosna i Hercegovina sastoji se od dvaju entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljnjem tekstu "entiteti").
Kretanje roba, usluga, kapitala i ljudi. Kretanje po cijeloj Bosni i Hercegovini slobodno je. Bosna i Hercegovina i entiteti neće ometati punu slobodu kretanja za osobe, robu, usluge i kapital u cijeloj Bosni i Hercegovini. Niti jedan od entiteta neće uspostavljati kontrole na graničnim linijama između entiteta.
Glavni grad. Glavni grad Bosne i Hercegovine je Sarajevo.
Oznake i simboli. Bosna i Hercegovina imat će oznake i simbole kakve utvrdi njezina Parlamentarna skupština te potvrdi Predsjedništvo.
Državljanstvo. Postoji državljanstvo Bosne i Hercegovine koje će regulirati Parlamentarna skupština, te državljanstvo svakog od entiteta koje će regulirati svaki od entiteta, pod uvjetom:
1. da su svi državljani bilo kojega od entiteta time i državljani Bosne i Hercegovine.
2. da se nijednoj osobi ne uskrati državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekog od entiteta na proizvoljan način ili pak tako da ostane bez državljanstva. Ni jednoj osobi neće se uskratiti državljanstvo Bosne i Hercegovine ili nekog od entiteta na osnovu spola, rasne pripadnosti, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, rođenja ili drugog statusa.
3. Sve osobe koje su bile državljani Republike Bosne i Hercegovine neposredno prije stupanja na snagu ovoga Ustava državljani su Bosne i Hercegovine. Državljanstvo osoba koje su naturalizirane nakon 6.aprila 1992. a prije stupanja na snagu ovoga Ustava regulirat će Parlamentarna skupština.
4. Državljani Bosne i Hercegovine mogu imati i državljanstvo druge države, pod uvjetom da o tome postoji bilateralni sporazum, koji je odobrila Parlamentarna skupština u skladu s članom 4.(4)(d), između Bosne i Hercegovine i odnosne države. Osobe s dvojnim državljanstvom mogu glasati u Bosni i Hercegovini i entitetima samo ako im je prebivalište u Bosni i Hercegovini.
5. Državljanin Bosne i Hercegovine u inozemstvu uživa zaštitu Bosne i Hercegovine. Svaki od entiteta može izdavati pasoše Bosne i Hercegovine svojim državljanima onako kako to utvrdi Parlamentarna skupština. Bosna i Hercegovina može izdati pasoše državljanima kojima nisu izdani pasoši nekog od entiteta. Postojat će Centralna evidencija svih pasoša koje izdaju entiteti i Bosna i Hercegovina.

Član II: Ljudska prava i temeljne slobode

Ljudska prava. Bosna i Hercegovina i oba entiteta osiguravaju najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U tu svrhu postojat će Komisija za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, kako stoji u Aneksu 6 Općeg okvirnog sporazuma.

Međunarodni standardi. Prava i slobode određeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njezinim Protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prvenstvo pred svim drugim zakonodavstvom.

Popis prava. Sve osobe unutar područja Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg stavka (2), koje uključuju:

Pravo na život.
Pravo na nepodvrgavanje mučenju, nehumanom ili ponižavajućem postupku ili kazni.
Pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili potčinjenosti ili da obavlja prisilni ili obavezni rad.
Prava na slobodu i sigurnost ličnosti.
Pravo na pošteno suđenje u građanskim i krivičnim predmetima, te druga prava u vezi s krivičnim postupcima.
Pravo na privatni i porodični život, dom i poštu.
Slobodu mišljenja, savjesti i vjere.
Slobodu izražavanja.
Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima.
Pravo na zaključenje braka te osnivanje obitelji.
Pravo na imovinu.
Pravo na obrazovanje.
Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.

Nediskriminacija. Uživanje prava i sloboda iz ovoga člana ili međunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava osigurava se svim osobama u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi poput spola, rase, boje kože, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja ili drugog statusa.

Izbjeglice i prognanici. Sve izbjeglice i prognanici imaju se pravo slobodno vratiti svojim domovima. Oni u skladu s Aneksom 7 Općeg okvirnog sporazuma imaju pravo na povrat imovine koje su bili lišeni tokom neprijateljstava od 1991. te da im se naknadi ona imovina koja im se ne može vratiti. Svaka obaveza ili izjava u vezi s takvom imovinom preuzeta ili dana pod prinudom nevažeća je i ništavna.

Provedba. Bosna i Hercegovina te svi sudovi, ustanove, vladini organi, kao i posredni organi kojima upravljaju entiteti ili se istima upravlja unutar entiteta, primjenjuju i poštuju ljudska prava i temeljne slobode iz gornjeg stavka (2).

Međunarodni sporazumi. Bosna i Hercegovina ostaje ili postaje strankom međunarodnih sporazuma popisanih u Dodatku I ovoga Ustava.

Suradnja. Svi nadležni organi u Bosni i Hercegovini surađivat će i osigurati neograničen pristup:

svim međunarodnim mehanizmima za praćenje stanja ljudskih prava uspostavljenim za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim organima ustanovljenim od bilo kojega od međunarodnih sporazuma navedenih u Dodatku I ovog Ustava; Međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (te će se naročito pokoravati nalozima izdanima na osnovu člana 29. Statuta toga suda); kao i svim drugim organizacijama kojima mandat u vezi s ljudskim pravima ili humanitarnim pravom dodijeli Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Član III: Nadležnosti i odnosi između ustanova Bosne i Hercegovine i entiteta

Nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine. Sljedeća pitanja spadaju u nadležnost ustanova Bosne i Hercegovine:

Vanjska politika.
Vanjskotrgovinska politika.
Carinska politika.
Monetarna politika kao što je navedeno u članu 7.
Finansiranje ustanova te međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Politika u vezi s pitanjem useljavanja, izbjeglica i azila.
Međunarodna provedba krivičnog prava te provedba krivičnog prava između entiteta, uključujući odnose s Interpolom.
Osnivanje i upravljanje zajedničkim kapacitetima/sredstvima.
Reguliranje prometa između entiteta.
Kontrola zračnog prometa.

Nadležnost entiteta.

Entiteti imaju pravo osnivati posebne paralelne odnose sa susjednim državama u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine.
Svaki od entiteta pružit će svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo izvršavanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, s time da za finansijske obaveze koje jedan od entiteta preuzme bez privole onog drugog prije izbora Parlamentarne skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine odgovara odnosni entitet, osim ako je preuzimanje te obaveze bilo neophodno za nastavljanje članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj organizaciji.
Entiteti će na područjima pod svojom nadležnošću osigurati sigurno okruženje za sve osobe putem civilnih ustanova za provedbu zakona koje će djelovati u skladu s međunarodno priznatim standardima te poštivati međunarodno priznata ljudska prava i osnovne slobode iz gornjeg člana 2., kao i putem drugih mjera prema potrebi.
Svaki od entiteta također može sklapati sporazume s državama i međunarodnim organizacijama uz privolu Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom precizirati da za određene vrste sporazuma nije potrebna takva privola.

Zakonodavstvo i nadležnosti entiteta i ustanova.

Sve vladine funkcije i ovlasti koje se u ovome Ustavu izričito ne dodjeljuju ustanovama Bosne i Hercegovine, bit će one koje postoje u entitetima.
Entiteti i bilo koja njihova jedinica u cijelosti će se pokoravati ovom Ustavu, koji zamjenjuje međusobno nespojive odredbe zakonodavstva Bosne i Hercegovine te ustava i zakona entiteta, kao i odlukama ustanova Bosne i Hercegovine. Opća načela međunarodnog prava sastavni su dio zakonodavstva Bosne i Hercegovine i entiteta.

Usklađivanje. Predsjedništvo može odlučiti da olakša usklađivanje između entiteta u vezi s pitanjima koja nisu u nadležnosti Bosne i Hercegovine prema odredbama ovoga Ustava, osim kad neki od entiteta tome prigovori u bilo kojem konkretnom slučaju.

Dodatne odgovornosti.

Bosna i Hercegovina preuzima odgovornost u drugim pitanjima o kojima se slože entiteti; koja su utvrđena u aneksima 5 do 8 Općeg okvirnog sporazuma; ili pak koja su neophodna za očuvanje suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu s diobom odgovornosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Prema potrebi se za ostvarivanje takvih odgovornosti mogu osnivati dodatne institucije.
U roku od šest mjeseci od stupanja ovoga Ustava na snagu, entiteti će započeti pregovore u vezi s uključivanjem drugih pitanja, uključujući korištenje energetskih resursa i zajedničke privredne projekte, u odgovornosti ustanova Bosne i Hercegovine.

Član IV: Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Zastupnički dom

Dom naroda. Dom naroda ima 15 poslanika, od toga dvije trećine iz Federacije (pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).

Hrvatske i bošnjačke poslanike iz Federacije odabiru hrvatski odnosno bošnjački zastupnici Zastupničkog doma Federacije. Poslanike iz Republike Srpske odabire Narodna skupština Republike Srpske.
Devet članova Doma naroda tvore kvorum, pod uvjetom da su prisutna najmanje tri bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska poslanika.

Zastupnički dom. Zastupnički dom sastoji se od 42 člana, od kojih su dvije trećine izabrane s područja Federacije, a jedna trećina s područja Republike Srpske.

Zastupnici Zastupničkog doma izravno se biraju u njihovom entitetu u skladu s izbornim zakonom kojeg usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma.
Većina od ukupnog broja zastupnika izabranih u Zastupnički dom tvori kvorum.

Postupci.

Svaki od domova saziva se u Sarajevu najkasnije 30 dana nakon njihova odabira ili izbora.
Svaki od domova većinom glasova usvaja svoj poslovnik te među svojim članovima bira jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjednika i dopredsjednike, uz rotiranje predsjedničkog mjesta između te tri odabrane osobe.
Za donošenje svih zakona potrebna je saglasnost oba doma.
Sve odluke u oba doma donose se većinom prisutnih koji pristupe glasanju. Poslanici i zastupnici potrudit će se da u većini bude zastupljena najmanje jedna trećina glasova poslanika ili zastupnika s područja svakog od entiteta. Ako to ne bude slučaj, predsjednik i dopredsjednici sastaju se kao komisija i pokušavaju ishoditi saglasnost u roku od tri dana nakon glasanja. Ako to nastojanje ne urodi plodom, odluke se donose većinom glasova prisutnih članova koji pristupe glasanju, pod uvjetom da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine ili više poslanika ili zastupnika iz jednog ili drugog entiteta.
Prijedlog odluke Parlamentarne skupštine može se proglasiti štetnim po vitalni interes bošnjačkog, hrvatskog ili pak srpskog naroda od strane većine bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih poslanika odabranih u skladu s gornjim stavkom (1)(a). Takvom prijedlogu odluke je za dobivanje saglasnosti u Domu naroda potrebna većina glasova prisutnih bošnjačkih, hrvatskih te srpskih poslanika koji pristupe glasanju.
Kad većina bošnjačkih, hrvatskih ili pak srpskih poslanika prigovori pozivanju na stavak (e), predsjednik Doma naroda odmah saziva zajedničku komisiju od tri poslanika, prema odabiru bošnjačkih, hrvatskih i srpskih poslanika, radi razrješenja toga pitanja. Ako to komisija ne učini u roku od pet dana, slučaj će biti predan Ustavnom sudu koji će u ubrzanom postupku ocijeniti njegovu proceduralnu regularnost.
Predsjedništvo ili sam Dom mogu raspustiti Dom naroda, pod uvjetom da odluku Doma o raspuštanju odobri većina koja uključuje većinu poslanika barem dva od tri naroda: Bošnjaka, Hrvata ili pak Srba.
Odluke Parlamentarne skupštine ne stupaju na snagu prije objavljivanja.
Oba doma objavljuju cjelovitu evidenciju svojih rasprava te, osim u iznimnim okolnostima u skladu s njihovim poslovnicima, raspravljaju javno.
Poslanici i zastupnici ne odgovaraju krivičnopravno ni građanskopravno za djela počinjena u sklopu njihovih dužnosti u Parlamentarnoj skupštini.

Ovlasti. Parlamentarna skupština ima sljedeće ovlasti:

Prema potrebi donosi zakone radi provedbe odluka Predsjedništva ili pak radi obavljanja nadležnosti Parlamentarne skupštine prema ovome Ustavu.
Odlučuje o izvorima i iznosima prihoda za funkcioniranje ustanova Bosne i Hercegovine te podmirivanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Odobrava proračun za ustanove Bosne i Hercegovine.
Odlučuje o suglasnosti za ratifikaciju međunarodnih ugovora.
Odlučuje o ostalome što je potrebno za obavljanje njezinih dužnosti ili pak dužnosti koju na nju uzajamnim dogovorom prenesu entiteti.

Član V: Predsjedništvo

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, od kojih je svaki direktno biran na području Federacije, te jednog Srbina direktno biranog na području Republike Srpske.

Biranje i trajanje mandata.

Članovi Predsjedništva neposredno se biraju u svakom entitetu (svaki birač glasa za popunjenje jednog mjesta u Predsjedništvu) u skladu s izbornim zakonom kojeg usvoji Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori održat će se u skladu s Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma. Ispražnjeno mjesto u Predsjedništvu dotični će entitet popunjavati u skladu sa zakonom koji usvoji Parlamentarna skupština.
Članovi Predsjedništva na prvim se izborima biraju na dvije godine; na svim sljedećim izborima biraju se na četiri godine. Članovi Predsjedništva mogu biti birani dvaput uzastopce, te potom četiri godine ne mogu biti ponovo birani.

Postupci.

Predsjedništvo određuje vlastiti poslovnik, kojim se predviđa odgovarajuće obavještavanje o svim sastancima Predsjedništva.
Članovi Predsjedništva između sebe imenuju Predsjednika. U prvome mandatu Predsjednik će biti onaj član koji dobije najveći broj glasova. Potom način odabira predsjednika, rotacijom ili na neki drugi način, utvrđuje Parlamentarna skupština u skladu s članom (4)(3).
Predsjedništvo će nastojati sve svoje odluke /odnosno one koje se tiču pitanja iz članka 3.(1) (a) do (e)/ donositi konsenzusom. Te odluke pak, podložno donjem stavku (d), mogu donositi dva člana kad sva nastojanja da se postigne konsenzus ostanu bez rezultata.
Član Predsjedništva koji se ne slaže s nekom odlukom Predsjedništva može je proglasiti štetnom po vitalni interes entiteta na području kojeg je izabran, pod uvjetom da to učini u roku od tri dana od donošenja odluke. Takve odluke odmah se prosljeđuju Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je njezinu štetnost izjavio član s toga područja, odnosno bošnjačkim poslanicima Doma naroda Federacije, ako je štetnost izjavio bošnjački član, ili pak hrvatskim poslanicima toga organa, ako je štetnost izjavio hrvatski član. Ako se odnosna izjava potvrdi s dvije trećine glasova navedenih poslanika u roku od deset dana nakon njezina proslijeđenja, osporena odluka Predsjedništva ne stupa na snagu.

Ovlasti. Predsjedništvo ima ovlasti:

Voditi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine.
Imenovati ambasadore i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrane s područja Federacije.
Predstavljati Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim i evropskim organizacijama i ustanovama, te zatražiti članstvo u takvim organizacijama i ustanovama kojih Bosna i Hercegovina nije članica.
Pregovarati o međunarodnim ugovorima Bosne i Hercegovine, opozivati ih te, uz saglasnost Parlamentarne skupštine ratificirati.
Izvršavati odluke Parlamentarne skupštine.
Predlagati, na preporuku Vijeća ministara, godišnji proračun Parlamentarne skupštine.
Na zahtjev, a najmanje jednom godišnje, podnositi izvještaje Parlamentarnoj skupštini o izdacima Predsjedništva.
Prema potrebi usklađivati se s međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
Obavljati druge zadaće koje se pokažu neophodnim za izvršavanje njegovih dužnosti, koje mu dodijeli Parlamentarna skupština ili pak o kojima se dogovore entiteti.

Vijeće ministara. Predsjedništvo predlaže predsjednika Vijeća ministara koji preuzima dužnost nakon što je to potvrdio Zastupnički dom. Predsjednik predlaže ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine, kao i druge ministre prema potrebi, koji preuzimaju dužnost nakon što je potvrdio Zastupnički dom.

Predsjednik i ministri zajedno tvore Vijeće ministara nadležno za ostvarivanje politike i odluka Bosne i Hercegovine na područjima navedenima u članu 3.(1), (4) i (5), te za podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini (koje barem jednom godišnje uključuje izdatke Bosne i Hercegovine).
S područja Federacije može biti imenovano najviše dvije trećine svih ministara. Predsjednik predlaže i zamjenike ministara (koji nisu iz istog konstitutivnog naroda kao njihovi ministri) koji preuzimaju dužnost nakon što je potvrdio Zastupnički dom.
Vijeće ministara podnosi ostavku ako mu Parlamentarna skupština u bilo koje doba izglasa nepovjerenje.

Stalni odbor.

Svaki član Predsjedništva po službenoj dužnosti ima civilnu nadležnost zapovijedanja oružanim snagama. Niti jedan od entiteta neće drugome entitetu prijetiti silom ili upotrijebiti silu protiv njega, te oružane snage jednog entiteta ni pod kakvim okolnostima neće ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez suglasnosti vlade ovoga posljednjeg te Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Sve oružane snage u Bosni i Hercegovini moraju djelovati u skladu sa suverenitetom i teritorijalnom cjelovitošću Bosne i Hercegovine.
Članovi Predsjedništva biraju Stalni odbor za vojna pitanja radi usklađivanja aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini. Članovi Predsjedništva članovi su Stalnog odbora.

Član VI: Ustavni sud

Sastav. Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima devet članova.

Četiri člana bira Zastupnički dom Federacije, a dva člana Narodna skupština Republike Srpske. Preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjedništvom.
Suci su istaknuti pravnici visokih moralnih kvaliteta. Svaka osoba s pravom glasa i takvim kvalifikacijama može biti sudac Ustavnog suda. Suci koje odabere predsjednik Evropskog suda za ljudska prava ne smiju biti državljani Bosne i Hercegovine ili bilo koje od susjednih država.
Suci u prvome sazivu imenuju se na pet godina, osim ako ranije podnesu ostavku ili budu s razlogom smijenjeni, konsenzusom ostalih sudaca. Kod sudaca u prvome sazivu nema reizbora. Suci redom imenovani obavljaju dužnost dok ne navrše 70 godina života, ukoliko prije ne podnesu ostavku ili budu s razlogom udaljeni konsenzusom ostalih sudaca.
Za imenovanja nakon isteka više od pet godina od prvotnog imenovanja sudaca, Parlamentarna skupština može zakonom odrediti drugačiji način odabira troje sudaca koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.

Postupci.

Većina svih članova suda tvori kvorum.
Sud usvaja vlastiti poslovnik većinom svih članova, rasprave su javne, a odluke se obrazlažu i objavljuju.

Nadležnost.

Ustavni sud ima isključivu nadležnost za razrješavanje svih ustavnih sporova između entiteta ili pak između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili među ustanovama Bosne i Hercegovine, uključujući ali se ne ograničavajući na pitanje:

Je li odluka nekog od entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose s nekom susjednom državom u skladu s Ustavom, uključujući odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine.
Je li bilo koja od odredbi ustava ili zakona nekog od dvaju entiteta u skladu s Ustavom. Postupak može pokrenuti samo član Predsjedništva, predsjednik Vijeća ministara, predsjednik ili zamjenik predsjednika bilo kojeg od dvaju domova Parlamentarne skupštine, četvrtina članova bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili pak četvrtina bilo kojeg doma predstavničkog organa nekog od entiteta.

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost nad pitanjima u vezi s ovim Ustavom kad je u pitanju presuda bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Ustavni sud nadležan je za pitanja koja mu predoči bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u vezi s tim je li neki zakon, o čijoj valjanosti ovisi odluka toga suda, u skladu s ovim Ustavom, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim Protokolima te sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili pak u vezi s postojanjem ili općim dosegom vladavine međunarodnog prava u vezi s odlukom dotičnog suda.

Odluke. Odluke Ustavnog suda konačne su i obavezujuće.

Član 7. Centralna banka BiH

Centralna banka Bosne i Hercegovine jedina je ustanova za izdavanje novca i monetarnu politiku u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Nadležnost Centralne banke utvrđuje Parlamentarna skupština. Međutim, tokom prvih šest godina nakon stupanja ovoga Ustava na snagu ona ne smije odobravati kredite emisijom novca, već u tom pogledu funkcionira kao odbor za distribuciju novca; nakon toga roka Parlamentarna je skupština može ovlastiti i za prvi zadatak.
Prvi Upravni odbor Centralne banke sastoji se od guvernera, kojega imenuje Međunarodni monetarni fond nakon konsultacija s Predsjedništvom, i tri člana koje imenuje Predsjedništvo, od kojih dva iz Federacije (jedan Bošnjak, jedan Hrvat, koji dijele jedan glas) i jedan iz Republike Srpske, svi sa šestogodišnjim mandatom. Guverner, koji neće biti državljanin Bosne i Hercegovine niti neke od susjednih država, može svojim glasom davati prevagu u odlukama Upravnog odbora.
Nakon prvog mandata, Upravni odbor Centralne banke Bosne i Hercegovine sastojat će se od pet osoba koje imenuje Predsjedništvo na šest godina. Taj Odbor će iz svojih redova izabrati guvernera na šest godina.

Član VIII: Finansije

Parlamentarna skupština svake godine na prijedlog Predsjedništva usvaja budžet koji obuhvata izdatke potrebne za obavljanje poslova iz nadležnosti ustanova Bosne i Hercegovine i podmirivanje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
Ako se takav budžet ne usvoji u predviđenom roku, privremeno će se koristiti budžet za prethodnu godinu.
Federacija osigurava dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu potrebnih budžetskih prihoda, osim prihoda koji se prikupljaju prema odredbi Parlamentarne skupštine.

Član IX: Opće odredbe

Osoba koja izdržava kaznu po presudi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te osoba protiv koje je taj sud podigao optužnicu a ona se nije pokorila nalogu da izađe pred Sud, ne može se kandidirati niti biti imenovana ili birana ili na koji drugi način postavljena na bilo koju javnu dužnost na području Bosne i Hercegovine.
Naknade za dužnosnike u ustanovama Bosne i Hercegovine ne mogu se smanjivati za vrijeme trajanja njihova mandata.
Dužnosnici imenovani na mjesta u ustanovama Bosne i Hercegovine odražavat će opći sastav naroda Bosne i Hercegovine.

Član X: Izmjene i dopune

Postupak. Ovaj Ustav može se izmijeniti i dopuniti odlukom Parlamentarne skupštine donesenom najmanje dvotrećinskom većinom prisutnih u Zastupničkom domu koji pristupe glasanju.
Ljudska prava i temeljne slobode. Nikakav amandman na ovaj Ustav ne smije ukinuti ili umanjiti bilo koje pravo ili slobodu iz člana 2. ovog Ustava, ili izmijeniti ovaj stavak.

Član XI: Prijelazni aranžmani

Prijelazni aranžmani u vezi s javnim dužnostima, zakonima i drugim pitanjima određeni su u Dodatku II ovoga Ustava.

Član XII: Stupanje na snagu

Ovaj Ustav stupa na snagu potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma kao ustavnog zakona koji mijenja i zamjenjuje Ustav Republike Bosne i Hercegovine.
U roku od tri mjeseca nakon stupanja ovoga Ustava na snagu entiteti će izmijeniti i dopuniti svoje ustave radi osiguranja njihove usklađenosti s ovim Ustavom u skladu s članom 3.(3)(b)."

Hrvatski | Srpski | English | Kontakt | Vrh

Organizacija za sigurnost i saradnju u Europi · Misija u Bosni i Hercegovini
Štampa i javno informisanje · Fra Anđela Zvizdovića 1 · 71000 Sarajevo · BiH
Tel: + 387 33 752 100 · Fax: + 387 33 442 479 · E-mail: info@oscebih.org